Obrazac zavisnosti
Čovek može biti zavisan od raznih stvari: droge, alkohola, lekova, seksa, masturbacije, pornića, hrane, slatkiša, slanog, radoholičarstva, moći, vlasti, drugih ljudi…Spisak je podugačak, retko ko se nije dohvatio bar po neke zavisnosti u nekom periodu života.
Šta je zavisnost? Preterivanje u nečemu, nedostatak kontrole nad tim preterivanjem uz osećaj „to je jače od mene“…i štetno je ( preterivanje) po moje zdravlje, izgled, psihološko stanje…
Zašto ljudi rade ono što ne bi trebalo da rade? Ono što je preterano i štetno po njih.
Zato što ne rade ono što bi morali da rade. Da se razvijaju, ispunjavaju svoje razvojne zadatke i osećaju zadovoljstvo kad zadovoljavaju svoje razvojne potrebe.
Jedan od zakona koji sam formulisao u OLI metodu kaže:
„Ljudi rade ono što ne bi trebalo da rade zato što ne rade ono što bi morali da rade, da se razvijaju i ispunjavaju svoje razvojne zadatke“.
Zavisnosti su utehe, sedativi za bol nezadovoljenja razvojnih potreba. „Pijem tugu da razbiiijem…“ peva Hašim Hučuk Hoki…ali nastavak stiha kaže “ a želja se veća stvara“. U tome se krije obrazac koji stoji iza svake zavisnosti. „Princip je isti, sve su ostalo nijanse“ – kaže mudrost koju nam je Đole ostavio da je koristimo.
Princip zavisnosti je princio utehe, utešne nagrade, ubijanja bola, tuge, straha, besa…zbog nezadovoljenja onog pravog-neke razvojne potrebe. Utešna nagrada ne može da zadovolji razvojnu potrebu, nije dovoljna, i „želja se veća stvara“, treba nam sve više toga od čega smo zavisni, jača doza…stvara se začarani krug.
Probaju ljudi da se odviknu, oslobode „loših navika“, disciplinuju…ponekada uspeju, pa se opet vrate na staro.
Jedini stvarni izlaz iz začaranog kruga je razvoj, prepoznavanje šta nam stvarno treba a ne radimo na zadovoljenju te potrebe, stagniramo…Zadovoljite „original“ i uzmite glavnu nagradu, a ne utešnu. Zavisnost tada nema „pogonsko gorivo“, bol koju treba da „ubije“.
Dobro, i razvoj boli, ali na drugi način. Ta bol ( i mišići bole kad treniramo, ali nam to prija jer osećamo kako postajemo jači, življi…) je u službi razvoja i ima smisla.